- 1909 - Karolina - mlin za proizvodnju brašna u privatnom vlasništvu Stjepana Pillera (50 radnika)
- 1946 - nacionalizirana, prešla u vlasništvo FNRJ i mijenja ime u Sloboda i postaje tvornica keksa i kruha. Otvara mrežu maloprodaja te postaje glavni opskrbljivač Osijeka kruhom i pecivom
Izgrađena nova tvornica na Zelenom polju - 1953 - počinje proizvodnja vafla
- 1966 - počinje proizvodnja Jadro
- 1968 - počinje proizvodnja Bobi štapića i pereca
- 1972 - uvodi se linija Moto keks
- 1990 - Sloboda zapošljava 1546 radnika - pretežito žena
- 1991-92 - tvornica je potpuno uništena u ratu
- 1993 - zbog smanjenog tržišta započinje restruktuiranje zbrinjavanjem viška radnika
- 1994 - Sloboda postaje dioničko društvo - radnici kupuju dionice (982 zaposlena)
- 1997 - Mali dioničari otkupljuju još 27% dionica i ovladali su većinskim paketom od 77%. Tvornica se polako vraća na tržište susjednih zemalja, konstantno ostvaruje dobit.
- 2001 - tvrtka 3 godine za redom isplaćuje dividendu, osvojila je ponovo tržišta susjednih država i posluje stabilno. Radnika je nešto više od 1000
- 2002 - Fond za privatizaciju prodaje preostali paket dionica nepoznatom vlasniku
- 2002 - Nakon silnih manipulacija među dioničarima novi vlasnik 23% dionica - Lura grupa pokreće inicijativu za smjenu Marije Crnjac s mjesta predsjednice uprave i Lura grupa pronalaženjem rupa u Zakonu koji je neposredno prije toga izglasan postaje većinski vlasnik.
- 2005 - U nepune 3 godine Lura grupa rasprodaje maloprodajne objekte, pekaru, a na koncu i samu tvornicu keksa - broj radnika smanjen na 450
- 2008 - Ponovo promjena vlasnika, Atlantic grupa otkupljuje dio Distribuciju sa 37 zaposlenih. U Karolini ostaje oko 300 radnika
- 2011 - Karolinu kupuje Kraš - zaposlenih 220. Kraš investira u karolinu dodatnih 5 milijuna € i otvara 40 novih radnih mjesta (po prvi put od nasilnog preuzimanja 2002)
Danas Karolina (Sloboda) zapošljava 260 radnika
Karolina – njena priča o dugoj tradiciji
U Osijeku, 1909. godine je počela priča o Karolini. Stjepan Piller je kupio mlin za proizvodnju brašna ‘Slavonija’ i promijenio mu ime u Karolina Mühle. Međutim od mlina za proizvodnju brašna do Tvornice za proizvodnju keksa, vafla i slanica, Karolinu su zadesile mnogobrojne promjene, koje su imale utjecaj na njezin kontinuirani razvoj.
Po završetku II. Svjetskog rata 1946. FNRJ se upisala kao novi vlasnik Tvornice i promijenila joj ime u Sloboda. U doba Slobode tvornica je doživjela najveći procvat: oformila je maloprodajnu mrežu trgovina i počela sa opskrbom grada Osijeka kruhom i pecivom; izgradila se nova Tvornica u istočnoj industrijskoj zoni Osijeka. Već davne 1953. godine je počela proizvodnja vafel proizvoda, a 1966. godine je početak proizvodnje slavnog Jadro vafla. Ubrzo zatim počinje i proizvodnja pereca i slanih štapića Bobi, a zatim i Mota 1972. Sedamdesetih godina počinje među prvima u regiji proizvoditi flips proizvode, te oprema najmoderniju slastičarnu i počinje sa proizvodnjom kolača i smrznutog programa.
Nakon teškog ratnog razdoblja te života i rada na samoj crti bojišnice, 1994. godine Zakonom o pretvorbi Sloboda je konstituirana kao dioničko društvo. Godine 2002. Sloboda postaje dio Lura grupe. Tada počinje dugotrajan proces restrukturiranja u kojem je, u razdoblju manjem od 10 godina, broj zaposlenih sveden na četvrtinu. Dolazi do zatvaranja proizvodnje kruha i slastičarne, prodaje se maloprodajna mreža i poslovna zgrada te se djelatnost poduzeća fokusira na proizvodnju keksa, vafla i slanica na njenoj sadašnjoj lokaciji. Društvo dva puta mijenja ime, najprije u Lura-keksi d.o.o. a dvije godine kasnije se donosi odluka o vraćanju starog imena Karolina. Karolina 2006. godine postaje članicom Lorenz Bahlsen Snack World grupe. Kao jedna od Tvornica Lorenzove multinacionalne kompanije postaje centar za razvoj ekstrudiranih proizvoda uz nastavak proizvodnje svojih poznatih slatkih brandova. Za vrijeme Lure, a kasnije i Lorenza, kompanija je znatna sredstva uložila u redesign ambalaže, razvoj novih modernih pakiranja, te inovacije proizvoda unutar Jadro i Moto branda.
Karolina je od 24.03.2011. godine, postala članicom Kraš grupe. Nastavljajući tradiciju i slijedeći postojeće vrijednosti započela je sa novim razvojnim ciklusom, koji je sad upotpunjen iskustvima najvećeg konditorskog proizvođača u regiji Kraša d.d.
Integracijom Karoline u Kraš grupu, ostvaren je dio vizije Kraša gdje Osijek postaje najjači centar za proizvodnju ravnih vafla u regiji.
***************************************************************************************************
Članak iz Slobodne Dalmacije 01.03.2002
SAMI SVOJI GOSPODARI 4 - SREĆOM ZA ZAPOSLENE,
TAJKUNI NISU PREPOZNALI MOGUĆNOSTI OSJEČKE TVORNICE KEKSA
O slatka, "Slobodo"
Do 1997. radnici su ovladali s paketom od 50 posto dionica, a potom su odlučili prijeći i taj prag. Danas su zaposlenici zadovoljni vlasnici koji ubiru i dividendu
Piše Tomislav PRUSINA
Jedna od rijetkih osječkih tvrtki koja danas posluje s primjerenom dobiti i pri tome uredno isplaćuje plaće te i ispunjava svoje obveze prema dobavljačima, bankama i državi jest Tvornica keksa i kruha "Sloboda" d.d. Osijek. Ove godine "Sloboda" obilježava 80 godina postojanja i ono po čemu je još zanimljiva jest vlasnička struktura u kojoj sa 77,9 posto sudjeluju mali dioničari, odnosno njezini sadašnji i bivši zaposlenici. O tome kako su se, unatoč višku radnika i velikim ratnim štetama, uspjeli izboriti za ovaj način privatizacije za SD je govorila predsjednica Uprave Marija Crnjac.
Navala na dionice
Kada ste počeli s procesom privatizacije?
Krenuli smo 1992. godine kada je donesen Zakon o privatizaciji i kada se od 30. lipnja te godine trebala obaviti tzv. pretvorba društvenih poduzeća. Bili smo malo iznenađeni što se u taj proces krenulo dok su nama još u dvorište tvornice, koja je bila kilometar od fronta, padale granate. Rješenje o privatizaciji dobili smo u listopadu 1993. godine, a 1. siječnjem 1994. godine postali smo Dioničko društvo. Tvrtka je ponuđena na prodaju, a oni koji su je gradili shvatili su da mogu biti i njezini vlasnici. Ljudi su se počeli masovno javljati.
"Sloboda" je procijenjena na 19 milijuna DEM. Javilo se toliko mnogo zaposlenika da nitko nije dobio dionica u vrijednosti od 20.000 DEM, koliko se tada po zakonu moglo kupiti s popustom. Uglavnom, paket od 50 posto dionica kupili su mali dioničari.
Što je bilo s ostalih 50 posto dionica koje su bile u vlasništvu Hrvatskoga fonda za privatizaciju?
Menadžment je tada procijenio da ne treba kupovati ostatak dionica jer je zbog blizine ratišta i 1994. i 1995. godine važnije bilo oporaviti tvrtku od ratnih stradanja i pripremiti je za buduće nastupe na sve zahtjevnijem tržištu. Međutim, 1997. je došlo vrijeme da prijeđemo prag od 50 posto i zato smo formirali Udrugu malih dioničara. Od tadašnjih 980 zaposlenika 892 se odlučilo za kupovanje. Bili smo izuzetno zadovoljni i od HFP-a smo kupili još 27,19 posto dionica.
Što ste dobili time?
Našim poslovanjem, koje je ovih godina išlo uzlaznom putanjom, došli smo do toga da se zaposlenici doista osjećaju kao vlasnici i to prije svega kroz isplatu dividende. Već treću godinu imamo 23 kune po dionici.
Kako danas ocjenjujete Zakon o privatizaciji i sve što se tada događalo oko njega?
Zakoni o privatizaciji uopće nisu bili loši, problem je bio u tome što ih nitko nije čitao. Nije ni nama bilo jednostavno svaki mjesec odvajati za isplatu dionica, ali ljudi su shvatili da tako osiguravaju svoju budućnost. Politika nikada nije bila sklona ovom modelu privatizacije, ni ona prije, a ni ova današnja. Kada smo ušli u taj proces, mi menadžeri htjeli smo imati podršku i politike. Tadašnji ministar Penić nam je rekao: Gospođo, pa vi ste demagog, otkud vam to da mislite da se preko maloga dioničarstva može raditi privatizacija. Rekla sam da je svijetu to poznato, da u Americi 60 posto kapitala počiva na malom dioničarstvu i zato ne mislim da to mora biti loš model. Sve, naravno ovisi o menadžmentu, koji vodi tvrtku. Uvjerila sam ministra da možemo to napraviti, a imali smo i preporuku tadašnjeg župana Branimira Glavaša koji se složio s tim konceptom. Dobili smo tu političku podršku i sve je išlo po propisima ,nikakvih malverzacija, da ne kažem slaloma, nije bilo.
Zašto ostale tvrtke u Osijeku nisu mogle napraviti isto kao i vi?
Bili su spori. Jedna Pivovara imala je isti projekt čak su bili i u boljoj poziciji nego mi, imali su više novca, no onda im se ubacio Gucić.
Drugi su zakasnili
Kako to da Sloboda nije zapela za oko nekom tajkunu?
Nisu nas prepoznali kao perspektivne i nismo imali novca. Pivovara je imala koncept, ali ga ljudi nisu shvatili. Možda im nije dobro prezentiran, no oni koji su vodili tvrtku vjerojatno nisu bili dovoljno brzi i uvjerljivi da bi kod radnika koncept prošao. Nije ni lako animirati 900 radnika.
Planirate li izaći na tržište vrijednosnica?
Vjerojatno hoćemo, no mislimo da još uvijek nije vrijeme s obzirom na to da ima još mnogo kombinacija oko vlasništva tako da se nismo žurili otkupiti preostalih 23 posto dionica. Još imamo tri godine otplate sadašnjih dionica.
Što biste danas preporučili drugima, kakva su vam iskustva proteklih godina?
Naše je iskustvo pokazalo da nakon osam godina društvo može funkcionirati i preko malog dioničarstva, no da bi u okviru toga dioničarstva trebao biti netko tko zahvaća paket od 26 ili 27 posto vlasništva radi čvrstine i brzine donošenja odluka. Svaki čovjek mora biti maksimalno iskorišten, a sve što nije u funkciji proizvodnje treba racionalno smanjiti.
******************************************************************************
Novi list 29.10.2002
ODLUKE UPRAVE I NO SLOBODE NAKON POKUŠAJA PREUZIMANJA TVRTKE
Smijenjena predsjednica Uprave Marija Crnjac
OSIJEK – U proteklih nekoliko dana, od prelaska 22,18 posto dionica Slobode d.d. iz državnog vlasništva u ruke još uvijek nepoznatog kupca, situacija se u toj tvrtki dramatično mijenja. Jučer je Nadzorni odbor donio odluku o smjeni predsjednice Uprave Slobode d.d. Marije Crnjac zbog neprovođenja određenih naloga Uprave i Nadzornog odbora ...
****************************************************************************
Nacional 18.12.2002
Nakon osječke Slobode, Lura kreće u preuzimanje Kraša
TRGOVAČKI RAT U HRVATSKOJ I BIH
Proteklog tjedna završeni su teški pregovori Lure i bosanskohercegovačke tvrtke Mepas o preuzimanju tvornice Sloboda iz Osijeka: Lura je uspjela kupiti osječku tvornicu ali će za to morati izdvojiti puno više novca nego što je planirala
Prošlog tjedna u Zagrebu su završeni teški i mučni pregovori nakon kojih su stvoreni preduvjeti da tvrtka “Lura” krene u pohod koji bi mogao završiti tako da preuzme kontrolu nad najvećim dijelom konditorske industrije u Hrvatskoj. Preduvjeti su stvoreni nakon što je dogovoren kompromis između odvjetničkih timova vodeće hrvatske mljekarske tvrtke “Lura” (odvjetnički ured Bogdanović i Dolički) i kompanije “Mepas” (odvjetnički ured Rubeša i Bilobrk) o tome tko će preuzeti tvornicu keksa i čokolade “Sloboda” iz Osijeka.
Lura će od Mepasa kupiti i tvornicu keksa Koestlin u Bjelovaru i time gotovo u potpunosti preuzeti konditorsku industriju u Hrvatskoj Kompromis je postignut tek nakon što je u protekla dva tjedna sukob “Lure” i “Mepasa” oko tvornice “Sloboda” iz Osijeka prerastao u pravi trgovački rat koji je u javnosti mogao naštetiti imidžu obiju tvrtki. Na kraju se u sukob uključio i koncern “Agrokor” Ivice Todorića.
Na pregovorima je dogovoreno da “Lura” u sljedećih nekoliko tjedana tehnički potpuno preuzme “Slobodu”. “Lura” je trebala kupiti 49 posto dionica tvrtke “Sloboda” koje su u posjedu “Mepasa”.
Krugovi bliski pregovaračkim timovima “Lure” i “Mepasa” Nacionalu su potvrdili da je istodobno počeo i proces u kojem će “Lura” od “Mepasa” kupiti i bjelovarsku tvornicu keksa “Koestlin”. Iz te transakcije Mirko Grbešić, vlasnik “Mepasa”, prema stručnim procjenama mogao bi izaći bogatiji za pet milijuna eura, a sama “Lura” u sve će uložiti mnogo više novca nego što je planirala. Grbešić, navodno zadovoljan raspletom događaja, obećao je i da se neće miješati u eventualni “Lurin” proces preuzimanja najpoznatijeg hrvatskog proizvođača bombona i keksa “Kraš”. To je obećao nedugo nakon što je tijekom pregovora odvjetničkih timova u jednom trenutku bio priprijetio “Luri” da će ponuditi dvostruko više od svake njihove ponude ako krenu u preuzimanje “Kraša”.
Premda se u nekim poslovnim krugovima tvrdi da je “Lurin” pohod na “Kraš” gotova stvar, tu će transakciju ona vjerojatno teško realizirati, jer će je zbog mogućeg monopola teško moći prihvatiti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.
Nacional je iz nezavisnih poslovnih krugova doznao da je dijelom i zbog toga, a ne samo zbog već otprije poznate netrpeljivosti između Todorića i Luke Rajića, tijekom sukoba oko tvornice “Sloboda” Todorićev koncern stao na stranu “Mepasa” i Mirka Grbešića.
Prošlog tjedna Nacional je zamolio Grbešića da objasni sukob nastao oko tvornice “Sloboda” iz Osijeka. On je rekao da će sve objasniti krajem tjedna i najavio mogućnost eksplozivnih otkrića. No potkraj tjedna jednostavno je postao nedostupan, što sugerira da je zadovoljan postignutim dogovorom i epilogom sukoba s “Lurom”.
Afera vezana uz preuzimanje tvornice “Sloboda” iz Osijeka zapravo je počela nakon što je uprava te tvrtke prije nekoliko mjeseci otkazala ekskluzivni ugovor po kojemu je “Mepas” distribuirao njihove proizvode u Bosni i Hercegovini. Tada je “Mepas” krenuo u neprijateljsko preuzimanje te tvrtke i uprava “Slobode” nedavno je oglasom u tisku objavila da je “Mepas” stekao 49,60 posto dionica tvrtke, te da će u zakonskom roku objaviti ponudu za preuzimanje. Istom prilikom objavljeno je da je “Lura” stekla 24, 99 posto dionica tvrtke. Ta objava u poslovnim krugovima prokomentirana je kao težak udarac poslovnom imidžu “Lure” koja je, nakon propalih pregovora o spajanju s Tvornicom duhana Rovinj i pregovora o prodaji francuskom prehrambenom divu “Danoneu”, objavila da kreće u kupnju što više srodnih tvrtki u zemlji i regiji, kako bi povećala svoju vrijednost i poslije se uspješno prodala nekom od svjetskih prehrambenih divova. Zato je predsjednik “Lurine” Uprave Željko Perić bio pod velikim pritiskom i morao je hitno djelovati.
“Lura” je 3. prosinca javnosti priopćila da na poziv Uprave “Slobode” želi dokapitalizirati tu tvrtku sa 84 milijuna kuna. Tako bi se povećao temeljni kapital tvrtke sa 57 na 141 milijun kuna, a odluka o povećanju predložila bi se na Glavnoj skupštini društva koju je Uprava “Slobode” sazvala za 4. siječnja 2003. “Lura” bi stekla oko 70 posto dionica “Slobode”, a udio “Mepasa” pao bi sa 49,60 na 20-ak posto.
“Lura” je tako iskoristila veliku nelogičnost u Zakonu o preuzimanju dioničarskih društava koji je stupio na snagu sredinom srpnja 2002. Po tom zakonu svatko tko javno objavi da je stekao kontrolu nad više od 25 posto dionica neke tvrtke mora objaviti javnu ponudu za preuzimanje ostalih dionica tvrtke. Rok za objavu te ponude je 30 dana i nakon što je odobri Komisija za vrijednosne papire on traje još 30 dana. Sve to vrijeme, dakle dok ponuditelj ne provede postupak preuzimanja u skladu sa zakonskim odredbama, njegove i dionice osoba koje s njim zajednički djeluju ne daju mu pravo glasa. Tu odredbu iskoristila je “Lura” i u dogovoru s Upravom “Slobode” zahvaljujući rupi u tom zakonu praktično izigrala “Mepas” i preuzela “Slobodu”, i to bez obveze da objavi javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica te tvrtke. Naime, sukladno tom istom zakonu stjecatelj dionica neke tvrtke nije obvezan dati javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica ako “stekne dionice prigodom povećanja temeljnog kapitala izdavanjem dionica privatnom ponudom”, a glavna skupština odobri da određeni stjecatelj tako može steći više od 25 posto ukupnog broja dionica. Time bi “Lura” zapravo postigla višestruku dobit: uložila bi 84 milijuna kuna u dokapitalizaciju “Slobode”, preuzela tu kompaniju a da ne mora otkupljivati dionice od malih dioničara i poslije bi kao vlasnik te kompanije opet kontrolirala svoj uloženi kapital. Sve to napravila bi u skladu sa zakonom, uz “malu” pomoć uprave tvrtke koja se stavila na njihovu stranu i odobrila im da na taj način izigraju “Mepas”.
Nakon toga je počela prava drama.
Kad su u “Mepasu” vidjeli da je došlo do krajnje diskutabilne suradnje “Lure” i Uprave “Slobode”, odmah su za dokapitalizaciju “Slobode” na skupštini najavljenoj za 4. prosinca ponudili 90 milijuna kuna. Taj je prijedlog bila podržala predsjednica “Slobode” Marija Crnjac, ali je ona nakon toga smijenjena sa svoje funkcije. Zbog toga i još nekih otkaza koji su uslijedili reagirala je i Hrvatska udruga sindikata, tvrdeći da se u tvrtki “Sloboda” grubo krše prava radnika.
“Mepas” je istodobno alarmirao Komisiju za vrijednosne papire i zatražio da ga ona zaštiti kao stranog ulagača, ali ta komisija nije pronašla nikakve nezakonitosti i nije reagirala obustavom postupka preuzimanja dok se spor ne razriješi, što je, prema tvrdnjama iz više različitih poslovnih krugova, trebala učiniti. Vlasnik “Mepasa” Mirko Grbešić tada je najavio mogućnost potpunog odlaska s hrvatskog tržišta i najavio da će zaštitu svojih interesa zatražiti i diplomatskim putem, kao strani državljanin.
“Ako Komisija ne zauzme jasan stav o zaštiti stranih ulagača, napuštam svoja poduzeća – ‘Saponiju’ u Osijeku i ‘Koestlin’ u Bjelovaru. Bit će to presedan koji će otjerati nove ulagače u Hrvatsku”, izjavio je Grbešić 10. prosinca 2002. Tako je stvorio pritisak na “Luru”, nanio štetu njezinu imidžu u javnosti i natjerao je da počne dramatične pregovore o razrješenju ove krize.
Vjerojatno ključni pritisak u pregovorima dogodio se kada je “Agrokor” Ivice Todorića najavio da će s polica Konzuma maknuti sve proizvode “Slobode”. To bi tu tvrtku dovelo u neugodan položaj jer Konzum ima značajan tržišni udio. Tako je potkraj prošlog tjedna postignut kompromis koji je “Luru” doveo u poziciju iz koje bi uskoro lako mogla zavladati većinom konditorske industrije u Hrvatskoj.
Zbog takvog raspleta događaja u poslovnim krugovima sa zanimanjem se očekuje daljnja borba za prehrambenu industriju između “Lure” i “Agrokora”. No tek će se vidjeti hoće li “Lura” uspjeti realizirati svoje poslovne namjere u širenju na regiju i hoće li ovaj sukob otežati njihova daljnja planirana preuzimanja nekih tvrtki. Jednako tako očekuje se i hitna rasprava o promjeni postojećeg zakona o preuzimanju dioničkih društava, jer bi Hrvatska mogla imati nesagledive štete ako nelogičnosti iz tog zakona dovedu do sličnih prepucavanja potencijalnih investitora i u drugim većim tvrtkama.
U nekim poslovnim krugovima ističu i da bi hitno trebalo raspraviti i o sastavu Komisije za vrijednosne papire, kojoj je na čelu Miljenko Fičor, a koja je po svemu sudeći odgovorna za takav sadržaj tog zakona, čime si je praktično vezala ruke u slučaju ovakvih sporova.
Poduzeće “Mepas” sa sjedištem u Širokom Brijegu utemeljeno je 1989. Poduzeće je u privatnom vlasništvu Mirka Grbešića. Osnovna djelatnost poduzeća je trgovina na veliko i malo proizvodima široke potrošnje. Koncepcija razvoja poduzeća temeljila se na suradnji s proizvođačima robe široke potrošnje iz Hrvatske, što je rezultiralo time da je “Mepas” već krajem 1992. ušao u krug vodećih veleprodajnih lanaca na području Bosne i Hercegovine.
“Mepas” je generalni distributer tvrtke “Saponia” iz Osijeka i PIK “Đakovo” iz Đakova za područje BiH, a također je i jedan od značajnijih kupaca tvrtki “Sloboda” Osijek, “IPK Croatia” Osijek, “Kandit” Osijek, “Franck” Zagreb, “Paloma” Sladki Vrh i “Vindija” Varaždin za područje BiH.
Dugogodišnja suradnja sa “Saponijom” iz Osijeka rezultirala je time da je “Mepas”, skupa s “Alfa trendom” Zagreb, 1998. kupio 75 posto dionica “Saponije” Osijek.
Na početku 2000. “Mepas” je potpisao ugovor o ekskluzivnom zastupstvu u BiH s tvornicom “Kandit” Osijek, a sredinom 2001. i s tvornicom keksa i vafla “Koestlin” iz Bjelovara, koju je poslije i preuzeo.
**************************************************************************************
Osijek 031 17.11.2005
Sviće li Slobodi nova zora?!
Vijesti::Politika
Samo je pitanje dana kada će Karolina d.o.o. iz Osijeka ponovno promijeniti vlasnika, točnije iz ruku Lure d.d. iz Zagreba prijeći u sustav austrijske kompanije Lorenz Bahlsen Snack-World. Potpisivanje kupoprodajnog ugovora očekuje se već danas-sutra, a preuzimanje tvornice od 1. prosinca. Ta je vijest jučer prostrujala Osijekom, a pronijeli su je Karolinini radnici koje su članovi uprave na čelu sa Silvijem Galićem u ponedjeljak pozvali na sastanak te im priopćili da traju pregovori o prodaji tvornice.
Silvio Galić, uobičajeno već, ni jučer nije bio dostupan za razgovor, no uime Lurine uprave vijest nam je ljubazno potvrdila Helena Purgarić.
- Točno je da traju razgovori s kompanijom Lorenz Bahlsen Snack-World, a čim budemo imali rezultate, bit će te obaviješteni - kazala je.
Županijski područni povjerenik Sindikata PPDIV Šimo Orešković smatra da je Karolinina prodaja moćnoj austrijskoj kompaniji 99 posto sigurna i za sada se čini dobrim potezom. Naime, austrijska kompanija doista je respektabilna, zapošljava oko 3000 osoba, postoji 120 godina, djeluje u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Poljskoj, a vrhunske proizvode plasira diljem svijeta. Kupnjom Karoline kompanija Lorenz Bahlsen Snack-World zapravo ulazi na novo tržište.
- Kompanija želi stvoriti glavnu tvornicu za ovaj dio Europe, jamči ulaganja i razvitak, a sa sindikalnog stajališta posebno je važno što ugovor predviđa socijalnu klauzulu o održavanju sadašnje zaposlenosti najmanje dvije godine kao i da sjedište tvrtke ostaje u Osijeku najmanje pet godina - kaže Šimo Orešković.
Julijana Benaković iz HUS-a zadovoljna je što ugovor sadrži takve socijalne i razvojne stavke, no ne žuri s procjenama.
- Imali smo previše loših iskustava, čak i s onima koji su puno obećavali pa sada pušemo i na hladno. Pričekat ćemo rezultate, a onda se izjasniti - ističe Julijana Benaković, koja je preživjela sve promjene od tvornice keksa i kruha Sloboda do Lura-keksa i Karoline.
Autor:
Branko Vrbošić
******************************************************************************************************
Glas Slavonije 22.11.2008
Karolina ponovno na prodaji
IZVOR: WWW.GLAS-SLAVONIJE.HR · AUTOR: ZDENKA RUPČIĆ
Tri stotine i trideset radnika osječke Karoline, koliko ih je ostalo od preko tisuću, koliko ih je bilo prije privatizacijskih procesa (u samo dvije i pol godine promijenila tri vlasnika), ponovno strahuje za budućnost tvrtke i svoja radna mjesta.
Naime, već nekoliko mjeseci priča se da najnoviji vlasnik bivše osječke Tvornice keksa i kruha Sloboda, sada Karolina d.o.o., austrijska kompanija Lorenz Bahlsen Snack World, tvrtku koju je, kako se smatralo, previše platio a koja nije ispunila njegova očekivanja, grčevito nudi na prodaju.
Karolinu je austrijska kompanija Lorenz Bahlsen Snack World, u svijetu poznata po proizvodnji slanica, prije tri godine kupila od zagrebačke Lure za 22,35 milijuna eura.
Epilog kuloarskih priča je ovih dana neslužbeno potvrđena informacija da je Lorenz Karolinu ponudio na prodaju preko jedne od agencija za posredovanje pri kupoprodaji tvrtki, a interes za njezinu kupnju je navodno neočekivano velik; od zagrebačkog Kraša, bjelovarskog Koestlina, srbijanskih tvrtki Crvenke i Delte, te nekih tvrtki iz Bosne i Hercegovine.
Službenu potvrdu iskazanog interesa za kupnju osječke Karoline dobili smo od prokuristice Kraša Marice Vidaković. - Kraš je iskazao interes za kupnju osječke Karoline. Sukladno uvjetima tendera, koji nije objavljen javno, predali smo svoju ponudu i čekamo rezultate - kazala je Marica Vidaković, te dodala kako o iznosu ponude ne može govoriti, tek može reći da je ponuđen iznos za koji drže da je adekvatan vrijednosti Karoline.
Privremeno odustajanje
Neslužbeno doznajemo da su svi zainteresirani ponudili premalen iznos za osječku Karolinu te se, navodno, privremeno odustalo od prodaje. Upućeni tvrde da je Karolina ponuđena na prodaju u vrlo nezgodno vrijeme, u vrijeme globalne recesije, izražavajući usput bojazan da Lorenz neće odustati od njezine prodaje pa makar je prodao i kao vrlo atraktivno građevinsko zemljište.
Isto tako, valja imati na umu i činjenicu da je na prodaju ponuđen tek kostur tvrtke, jer se u vrijeme Lure, osim toga što je otpušteno više od 550 radnika, rasprodalo sve što se moglo rasprodati.
Podlogu za razmišljanja o prodaji Karoline i kao atraktivnog građevinskog zemljišta daje i činjenica da je Lorenz u tri godine vrlo malo ili gotovo nimalo u tvrtku uložio, u marketing gotovo ništa, a iz Osijeka u svoju tvornicu u Poljsku izmjestio je liniju za proizvodnju slanih štapića Bobi, jednog od najstarijih osječkih brandova, dok se proizvodnja slatkog programa održava pretežito na lohn-poslovima, odnosno proizvoda u rinfuzi.
Prema našim dobro obaviještenim izvorima, udjel Karolininih proizvoda (slatki program) na hrvatskom tržištu drastično pada od 2002. godine. Smatra se, također, da i ako dođe do prodaje Karoline, najbolje bi bilo da je kupi tvrtka koja je se bavi još nekom djelatnošću - kako bi mogla iz drugih prihoda eventualno pokrivati gubitke. Ako to bude tvrtka iz branše, propast je, smatra se, u ovim kriznim vremenima neizbježna jer proizvodnja keksa nije visokoakumulativna djelatnost.
Ipak se ulagalo
Prokurist Karoline Alen Varenina nije nam mogao ni potvrditi ni demantirati vijest o prodaji tvrtke. - Mi nemamo informacija o eventualnoj prodaji tvrtke. Inače, priče o prodaji Karoline vrte se stalno, a time i strah radnika od neizvjesnosti - kaže Varenina, ističući kako tvrtka uredno radi i isplaćuje plaće, te odlučno odbacuje tvrdnje da se u tvrtku nije ulagalo. Tijekom 2006. i 2007. godine u Karolinu je uloženo više nego u posljednjih deset godina, a što se tiče proizvodnje, Varenina dodaje da se u jednakom omjeru odvija i proizvodnja slatkog i slanog programa.
***************************************************************************************
Nacional 30.12.2008
Atlantic Grupa preuzela Karolininu distribuciju
'Ovim 100 milijuna kuna vrijednim godišnjim ugovorom o preuzimanju, izniman poslovni odnos s Lorenzom dodatno se potvrđuje', rekao je Srećko Nakić, potpredsjednik Atlantic Grupe za diviziju Distribucija
Srećko Nakić, potpredsjenik Atlantic Grupe
Srećko Nakić, potpredsjenik Atlantic Grupe
Atlantic Grupa će početkom veljače preuzeti distribuciju proizvoda Karoline, poznatog proizvođača keksa i slanog snacka, zajedno s 37 zaposlenika Karolinine distribucije i ukupnom infrastrukturom. Osječka Karolina dio je grupacije Lorenz Bahlsen Snack World, vodećeg europskog proizvođača slanog snacka s kojim Atlantic Grupa ima dugogodišnju suradnju.
"Ovim 100 milijuna kuna vrijednim godišnjim ugovorom o preuzimanju Karolinine distribucije izniman poslovni odnos s Lorenzom dodatno se potvrđuje. Nastojimo ostvariti optimalnu sinergiju između već postojeće Karolinine distribucijske mreže i Atlanticovog iskusnog prodajnog tima", rekao je Srećko Nakić, potpredsjednik Atlantic Grupe za diviziju Distribucija, u okviru koje će integrirati Karolinina distribucija. (M.Š.)
******************************************************************************************
Nacional 08.02.2011
Konsolidacija tržišta: Kraš postaje većinski vlasnik Karoline
Očekivana vrijednost ove investicije je do 7,3 milijuna EUR, a uključuje kupoprodajnu vrijednost poslovnog udjela te sve troškove preuzimanja i integracije Karoline u Kraš
Kraš će u potpunosti preuzeti Karolinin proizvodni program
Kraš će u potpunosti preuzeti Karolinin proizvodni program
Nadzorni odbor Kraš, d. d., Zagreb, dao je suglasnost na potpisivanje ugovora kojim Kraš, od prodavatelja Lorenz Bahlsen Snack World GmbH iz Klagenfurta kupuje 99,57 posto udjela u temeljnom kapitalu Karoline, tvornice keksa, vafla i slanica, d.o.o. iz Osijeka, priopćili su danas iz zagrebačke tvrtke. Očekivana vrijednost ove investicije je do 7,3 milijuna EUR, a uključuje kupoprodajnu vrijednost poslovnog udjela te sve troškove preuzimanja i integracije Karoline u Kraš.
Ističu kako je preuzimanje Karoline dio Kraševe inicijative za konsolidacijom hrvatskog konditorskog tržišta pokrenute prije nekoliko godina.
"Karolina u svom proizvodnom portfelju posjeduje kvalitete brandove kao što su Jadro i Moto, pa se ovom akvizicijom namjerava nastaviti razvoj kompanije u cjelini, kako ulaganjem u tehničko tehnološkom smislu, tako i jačanjem udjela Karolininih proizvoda na domaćem i izvoznim tržištima. Kraš planira raspodijeliti proizvodnju keksa u tvornicama u Zagrebu, Osijeku i Prijedoru, čime će omogućiti kvalitetniju segmentaciju asortimana i prilagodbu zahtjevima pojedinih tržišta", poručuju iz Kraša.
Lorenz Snack-World, dosadašnji vlasnik Karoline Osijek u svom je priopćenju istaknuo kako će se u budućnosti i u Hrvatskoj fokusirati na poslove vezane uz slane grickalice. U okviru svog strateškog usmjerenja poduzeće je odlučilo odvojiti se od asortimana slatkiša.
"Ovom jakom vezom između Karoline, jednog od vodećih regionalnih proizvođača konditorskih proizvoda te hrvatskog tržišnog lidera Kraša, Karolini i njenim lojalnim i kompetentnim zaposlenicima osigurana je budućnost u renomiranom poduzeću. Lorenz Snack-World će nastaviti samostalno upravljati segmentom slanih grickalica s robnom markom Bobi i ostalim robnim markama Lorenza te poticati daljnji razvoj ovog proizvodnog programa", ističu u Lorenz Snack-Worldu.
Nema komentara:
Objavi komentar